Izvor podataka: Fotografi i fotografski ateljei u Srbiji 1860-1918 (period kartonki) Autor: Miroslav Aleksandrić Izdavač: FotoMuzej, Beograd; Godina izdanja: 2012
Pešta[2771] (oko 1852 - 1853.), sedište: Megyeveza 5[3030] i Budim (oko 1852.)
Novi Sad[2208], [2247] (oko 1854 - 1855., 1858. i 1865 - 1869.),sedište: 1. u Lebarskom sokaku br. 882[56],[1484] / Kenyer, 2. u Hadžićevoj kući[173],[1484], 3. u kući Marije Trandafil u Glavnoj ulici / Zmaj Jovina ulica[1484]
Bečkerek (oko 1855.[180]),sedište: u kući Tome Matejića br. 593.[42]
Sarajevo (oko 1855. i 1871.)[12]
Arad (oko 1856.)[42],[1484]
Segedin (oko 1859 / 1865.[2208])
Sremska Mitrovica[1484] (šezdesete godine XIX veka), sedište: možda putujući[54]
Subotica (oko 1860.)
Pečuj (oko 1859 - 1865.), sedište: Megye utc. 5[2208]
Sremski Karlovci[64],[1484] (šezdesete godine XIX veka)
Šabac[1495], [3294] (oko 1870.[165])
Zadar (oko 1872 - 1873.[80]), sedište: u kući pokraj okružništva[2771], na poljani „Gospe od Zdravlja”[80], [2905]
Lore[2771] kod Srpskog Kovina - Rackove, Mađarska (oko 1875. ili 1876.).
Biografija
U mladosti živeo je u Tabanu[1484], mestu naseljenom Srbima, u Prvom kvartu Budima (Mađarska), gde je (ili u Pešti) verovatno i naučio fotografsku veštinu[42]. Koristio je i imena: Georgije, Giorgio[2771]...
Jedan od pionira fotografije u Srba, koji je tvrdio za sebe da je počeo fotografski posao još 1848. godine[163]
Navodi da je fotograf i živopisar iz Pešte[80], [806], gde je najverovatnije oko 1849. godine i započeo fotografski posao[64]. Ima navoda da je u Kneževini Srbiji, osim u Šapcu, delovao i u Beogradu[64], [1406], [2771]. Navodno, Kneževićevo prisustvo u Beogradu i Srbiji utiče brzo na umanjenje slikarskih porudžbina[1406]
Radio je i kao putujući fotograf[36], uopšte kod Kneževića ponekad je teško napraviti bitnu razliku između stalnog i putujućeg ateljea. Za vreme rada u Sarajevu ponekad je koristio karton - podlogu sa firmom iz Novog Sada[2775], a u Zadru karton - podlogu sa firmom iz Sarajeva[3271]
Novi Sad mu je bio kao stalno boravište, jer je u njemu u tri navrata po nekoliko godina živeo i radio[36]. Ističe se dobro kadriranim i kvalitetnim portretima[3248].Fotografisao je vedute Novog Sada[36], Sarajeva[2773]...
Reklama ateljea: „Preporučuje se i za ikone”, „Fotografisati se može svaki dan po podne, a kada je oblačno čitav dan”[56], „Radi takođe litografske i uljane portrete svih veličina”[2771]...
Fotografisao je niz javnih ličnosti svog doba: Savu Kosanovića[564], [2774], Jovana Jovanovića - Zmaja[1315], Lazu Kostića[565], glumca Milana Savića[173]...
Povremeno se bavio i trgovinom foto - opreme (npr. u Šapcu 1870.)[165]
Fotografije iz fotografskog ateljea Kneževića u Šapcu izuzetno su retke
U Ljubljani je radio kao fotograf izvesni A. Knežević[2500], a u Mostaru Drago Knežević.[12]
Tehnika
U literaturi se navodi da je Đorđe Knežević upotrebljavao talbotipski negativ, a da je fotografije radio na „slanoj hartiji” (takve fotografije uglavnom su žućkaste boje i slabijeg kontrasta)[12]
Upotrebljavao je braon toner[2773], majolik[1505] i ferlauf[2247] tehnike
Rekvizitorijum
Rekvizitorijum novosadskog ateljea: šarena podna prostirka, neutralna pozadina, portijera, postavljena stilska stolica, četvrtasti stočić[2247], [2574], [2942]... U Šapcu od scenskih rekvizita u upotrebi je: neutralna podna prostirka i neutralna pozadina, portijera, stilska i obične kućne stolice, stočić, masivna vazna[3294]...
Karton-podloga označavanje
Bečke štamparije bez oznake logotipa, u varijanti namenske štampe firme
Firma: Ђорђе Кнежевић фотограф и умјетни живописац ШАБАЦ[1495], Кнежевић фотографска радионица у кући госп. Хаџића у Новом Саду[2001], [2574], Ђ. КНЕЖЕВИЋ ФОТОГРАФ И ЖИВОПИСАЦ из ПЕШТЕ[806], фотографска радијоница Георг. Кнесевић у Зарајова[2773]...