Arhitektura

Izvor podataka: Fotografija sažeta istorija
Autor: Alison Gersheim, Helmut Gersheim
Izdavač: Jugoslavija
Godina izdanja: 1973

Arhitektura

 

Tokom 1853-1854. godine Philip Henry Delamotte, projektant i umetnik, snima jedinstvenu seriju fotografija rekonstrukcije proširene Kristalne Palate u Sydenhamu, počev od poravnjavanja terena pa do ceremonije otvaranja od strane kraljice Viktorije 10. juna 1854. godine (sl. 87). Ova poslednja predstavlja najraniju trenutnu fotografiju jednog istorijskog događaja. Dve Delamottove knjige objavljene 1855. godine sadrže ukupno 160 fotografija koje predstavljaju dokumentaciju od velikog arhitektonskog interesa i vanredne estetske vrednosti (sl. 88). Narednih godina on nastavlja da objavljuje sjajne slike eksterijera i enterijera ove velike viktorijanske staklene palate i njenih izložbi.

87. P.H. DELAMOTTE. KRALJICA VIKTORIJA SVEČANO OTVARA OBNOVLJENU KRISTALNU PALATU, SYDENHAM, 10. JUN 1854.   88. P.H. DELAMOTTE. GORNJA GALERIJA KRISTALNE PALATE, SYUENHAM 1854.

87. P.H. DELAMOTTE. KRALJICA VIKTORIJA SVEČANO OTVARA OBNOVLJENU KRISTALNU PALATU, SYDENHAM, 10. JUN 1854.

88. P.H. DELAMOTTE. GORNJA GALERIJA KRISTALNE PALATE, SYUENHAM 1854.

Jedan od vodećih fotografa arhitekture u devetnaestom veku bio je bivši edinburški lekar koji je živeo u Rimu, Robert MacPherson. Počeo je da se bavi fotografijom 1851. godine i ubrzo je svojim lepim fotografijama antičkih spomenika stekao veliku reputaciju. On je upečatljivo naglašavao načetu veličinu tih rimskih tema, i mnoge njegove slike predstavljaju poetske opise, a ne samo transkripcije klasičnih scena (sl. 89). MacPherson je prvi primenio postupak sa albumenom na staklu, a posle 1856. godine kolodijum-albumen, modifikaciju postupka sa vlažnim kolodijumom, koju je septembra 1855. objavio dr Taupenot. Ovaj spori „suv” proces prezervacije bio je najpogodniji za enterijere koji su zahtevali dugo eksponiranje, pošto bi se običan vlažni kolodijum osušio za deset do petnaest minuta. MacPherson je govorio da su u nekim vatikanskim galerijama skulpture, gde je svetlost bila slaba, često za eksponiranje bila potrebna dva sata, a u jednom ili dva slučaja za dobar negativ eksponiranje je čak moralo da traje dva dana.

89. ROBERT MACPHERSON. RELJEF NA TITUSOVOM LUKU, RIM, OKO 1857.

89. ROBERT MACPHERSON. RELJEF NA TITUSOVOM LUKU, RIM, OKO 1857.

Jedini MacPhersonov rival bio je engleski slikar-akvarelist James Anderson, koji je 1853. godine počeo da snima fotografije antičkih skulptura u rimskim muzejima, kojima je kasnije dodao reprodukcije slika i pejzaža Večnog grada (sl. 90), koje su turisti veoma mnogo tražili. Andersonova firma ostala je u rukama njegovih potomaka sve do nedavno kada je grof Vittorio Cini dobio tu veliku zalihu negativa i spojio je sa negativima braće Alinari, Brogi, itd. u umetničkom arhivu u Firenci.

Leopolda Alinarija i njegovog brata Giuseppea, prvobitno zanatlije koji su radili intarzije, podstakao je da se bave fotografijom firentinski prodavac gravira Luigi Bardi, koji je nekoliko godina radio kao njihov predstavnik. Sve njihove najranije lepe fotografije iz 1854-1855. godine, kao što su katedrala u Firenzi i Pisi i čuvena bronzana vrata krstioni u Firenzi, nose Bardijev pečat, što je prirodno dovelo do toga da se njemu i pripišu. Kasnije su braća Alinari dali pregled slika i skulptura u galeriji Uffizi i drugim italijanskim umemičkim galerijama.

90. JAMES ANDERSON. OSNOVA TRAJANOVOG STUBA, RIM, OKO 1860.91. CARLO PONTI. PIAZZA SAN MARCO, VENECIJA, OKO 1862.

90. JAMES ANDERSON. OSNOVA TRAJANOVOG STUBA, RIM, OKO 1860.

91. CARLO PONTI. PIAZZA SAN MARCO, VENECIJA, OKO 1862.

Carlo Ponti, optičar kralja Viktora Emanuela II, specijalizovao se za pejzaže Venecije, Padove i Verone, i tokom 1860-tih godina objavio je nekoliko albuma pod naslovom Ricordo di Venezia*30, sa po dvadeset velikih pejzaža (sl. 91), od kojih su neke snimili drugi lokalni fotografi kao što su bili Antonio Perini i Naya.

U Engleskoj su se divili lepim serijama katedrala i klasične skulpture u Britanskom muzeju, koje je Roger Fenton snimio ubrzo posle svoje reportaže iz krimskog rata, isto toliko koliko i njegovim pejzažima. Fentonovo umetničko obrazovanje pod rukovodstvom Paula Delarochea pokazalo se zaista kao veliki kapital tokom njegove jedanaestogodišnje fotografske karijere posle koje se vratio pravnoj profesiji, 1862. godine.

92. EDOUARD HALDUS. PONT DU GARD BLIZU NÎMESA, OKO 1855.93. HENRY DIXON. SEDISTE „DAILY NEWS”, KOGA JE OSNOVAO CHARLES DICKENS, U FLEET STRITU. KRATKO VREME PRE RUŠENJA, 1884.

92. EDOUARD HALDUS. PONT DU GARD BLIZU NÎMESA, OKO 1855.

93. HENRY DIXON. SEDISTE „DAILY NEWS”, KOGA JE OSNOVAO CHARLES DICKENS, U FLEET STRITU. KRATKO VREME PRE RUŠENJA, 1884.

Pedesetih godina slikar-fotograf Edouard Baldus (sl. 92) i braća Bisson bili su posebno zapaženi po svojim odličnim fotografijama arhitekture. 1854-1855. Baldus je za francusku vladu napravio potpun prikaz novog krila Louvrea na 1500 fotografija detalja - što je bio veoma moderan prilaz u poredenju sa slikama opšteg izgleda koje su se obično snimale u to vreme. Neke od tih fotografija bile su izuzetne veličine, 100 * 76cm. U istom periodu Charles Marville izradio je jedinstvenu dokumentaciju onih pariskih kvartova, koje će Haussmann uskoro izbrisati sa lica zemlje.

Henry Dixon i A. i J. Boole preduzimaju od 1874. do 1885. godine sličan posao za Društvo za fotografisanje starina starog Londona (sl. 93). U Glasgowu, u periodu između 1868. i 1877. godine Thomas Annan snima zanimljivu seriju fotografija sirotinjskih naselja za Trust za poboljšanje grada Glasgowa. Neke od njegovih slika zalaze dublje od beleženja živopisnog dvorišta ili uličice koju treba srušiti, zato što je u njih uključio i siromahe koji su stajali pred svojim trošnim kućama (sl. 94).

94. THOMAS ANNAN. SIROTINJSKO NASELJE U GLASGOWU, 1868.

94. THOMAS ANNAN. SIROTINJSKO NASELJE U GLASGOWU, 1868.

Ne znajući za Baldusov veliki neobjavljen prikaz Louvrea, Ferdinand Ongania verovao je da njegovo monumentalno delo o bazilici Sv. Marka (1878-1886) predstavlja prvi fotografski prikaz zgrade koji je ikada napravljen. Na preko 500 fotografija izradenih postupkom heliotipije može se bez istezanja vrata i bez dogleda proučiti svaki pažnje vredan detalj sjajnog eksterijera i tamnog enterijera Sv. Marka.