Izvor podataka: Fotografi i fotografski ateljei u Srbiji 1860-1918 (period kartonki) Autor: Miroslav Aleksandrić Izdavač: FotoMuzej, Beograd; Godina izdanja: 2012
Beograd (oko 1907[1765] - 1914.[913] i oko 1921.[3165]), sedište: 1. Kralja Milana br. 30[2612] do Doma „Ankera”[2613], 2. Terazije[1434], [1435] / Kralja Milana[3121] br. 7 nad poslastičarnicom g. Dušana Trifunovića[100],3. Kolarčeva br. 9 u kući g. Živka Kuzmanovića.[3165]
Biografija
Vlasnik ateljea je neko od Mandilovića[3165]. Najverovatnije Josif Mandilović, a na to upućuje: da je baš on (1920.) prodavao fotografski lokal na gore pomenutoj adresi Terazije br. 7[1117], kao i da je „Eletro Globus” 1921. godine preseljen na novu lokaciju u Kolarčevoj br. 9[3165], gde je 1923. godine na istoj adresi Josif imao fotografski atelje[1090]
Potiče iz nekada brojne jevrejske porodice Mandil iz Niša (brat Avrama ?[108]). Delovao je na pominjanoj adresi u Kolarčevoj br. 9 (gde su i pre[425] i posle[1779] brojni drugi beogradski fotografi imali radnje) i gde je pored fotografskog posla prodavao i fotografski materijal[1090]. Josif prodaje fotografski materijal i oko 1932. godine, ali u Kolarčevoj br. 7[2450]. Bio je aktivan u radu međuratnih fotografskih udruženja[2084]
Atelje Moderno foto – Globus imao je uvedenu električnu rasvetu[100], o tome govore i novinski oglasi (iz 1911.) „Najsavremenija snimanja pri elektrici u svim veličinama bez obzira na vreme,danju i noću...”[1108], „po metodu Dr.Benoa iz Pariza...”[2613], „zgodno je fotografisati se posle kostiminiranih zabava, balova...”[2613], „Za fotografiju više nije potrebna sunčeva svetlost najnovije, najsavršenije i najmodernije Električno fotografsko atelje...”[3040], „Ne mora se očekivati lepo vreme, opremati se i oblačiti naročito za fotografisanje...”[3278]
Reklamiraju se i na reversnoj strani kartona - podloge: „Najmodernije Fotografsko atelje Vrši snimanje u svako doba - danju i noću - od 9 sati pre podne do12 uveče. Snimanja su veštačke izrade...”[1435]
Mušterije Modernog foto - Globusa bili su glumci: Stevan Jovanović, Štefika[917] i Dobrica Milutinović[918]
Iz ovog ateljea potekle su fotografije uslovno rečeno reporterske „Palilulski pododbor Samostalne radikalne stranke za kvart Palilulski 1913. godine”[49] i „Osoblje ratne bolnice”[2790]. Snimali su i događanja u toku Prvog svetskog rata (npr. fotografija „Odmor ranjenika srpske vojske”)[913]. Neobičan je i snimak nastao u ateljea Modernog foto - Globusa, na kojoj je grupa mladića dok igra karte[2912]
Dokumentarno zanimljiva je i fotografija „Polaznice ženske beogradske škole za vreme časa veza”[2062]
Firma je dobro i uspešno radila, imajući u vidu da 1911. godine potražuje dva učenika[2612]
Posle Prvog svetskog rata unete su značajne promene, ne samo u rekvizitarijumu srpskih ateljea, već i u način i postupak tretiranja portreta, ili grupe, a među najranijim beogradskim ateljeima koji koristi taj novi izraz je Moderni foto - Globus[104]
U periodu između dva rata u Beogradu radio je „Foto - atelje Globus”, Antona Topića, na adresama: Kragujevački drum broj 36.[1755], odnosno Bulevar Oslobođenja br. 36. (oko 1932.)[1756], kao i br. 52. (oko 1939. godine[1757] i ranije[2450]).
Tehnika
Rekvizitorijum
Rekvizitorijum: na terenu ponekad upotrebljavaju ćilim kao pozadinu[1765], a u ateljeu netralnu[1434] i šarenu[2264] podnu prostirku, tamnu neutralnu[1436] i oslikane pozadine (unutrašnjost nekog luksuznog salona i prozor sa zavesama, kao i veća tamna površina sa diskretnim floralnim ukrasima ...)[1434], [2912], set nameštaja bele boje (radni stočić, dva različita stočića za cveće, klupa, stolica sa naslonom i bez naslona...)[1434], [1435], [1437], [2264], [2756], obični kućni sto[1436], krzno za pod[1435], vazna[2756], veštačko cveće[2264]...
Karton-podloga označavanje
Domaće štamparije (?) bez oznake logotipa, u varijanti namenske štampe, kao sečeni karton i foto - papir (kao dopisna karta) sa upotrebom štambilja i suvog žiga firme