Izvor podataka: Fotografi i fotografski ateljei u Srbiji 1860-1918 (period kartonki) Autor: Miroslav Aleksandrić Izdavač: FotoMuzej, Beograd; Godina izdanja: 2012
Beograd[1643] (od kraja devedesetih godina XIX veka[10] do 1935.[1290] verovatno i godinu dve kasnije), sedište: 1. Mali Kalemegdan[1340] ispod paviljona „Cvijeta Zuzorić”[1], 2. Cvetni trg[104], [1184], [1185], [3299] , 3. Kolarčeva br. 10[104], 4. Uzun Mirkova u zgradi hotela „Podrinje”[11] / Kolarčev Univezitet[897] / „do opštine“[999] / „do novog univerziteta”[1291], 5. Kraljev trg br. 5[1565], [3183], 6. Kraljev trg br. 9[1734], [2450]
Beograd, ortački S. Pijade i Komp.[120] (oko 1910.)
Ortački S. Pijade i Vitrović[2659] (oko 1910.), sedište: moguće samo putujući posao.
Biografija
Jevrejin, došao u Beograd iz Bosne[11]. Oženjen Manjete[2038]
Stalni fotograf Uprave grada Beograda, snimao kriminalce za policijsku kartoteku[11]. Bio je fotograf za srednju klasu i siromašnije slojeve[11]. Bez obzira na napred izneto, klijenti ateljea bili su: umetnici (glumci, slikari...)[190], ali i akademici (Dušan Pantelić, istoričar[561], Milorad Z. Jovičić, hemičar[563]...)
U radu prihvatio iskustva secesije, što je vidljivo ne samo u opremi i rekvizitima ateljea, već i u opremi i ukrasnoj ornamentici fotografija[104]. Njegove fotografije korišćene su kao predložak za štampu razglednica, sa motivima iz Beograda[3252]
Reklamira se na reversnim stranama svojih fotografija: „Prva srpska električna fotografija”(još oko 1903.) što asocira na elektro rasvetu[1338], „Prva srp. trenutna fotografija”[1340]...
U letnje vreme pružao fotografske usluge građanima i u slobodnom prostoru[190]. Atelje na Malom Kalemegdanu bio pod otvorenim nebom i sa jednostavnom opremom[104], [1336], [1337]. Fotografije rad firme Sime Pijade, snimljene do 1918. godine često su eksterni snimci[1342], [1343], [1344], [1345], [1346]. Reklama ateljea iz tog perioda: „I.srg minut fotografija na artiji u kralj. Srbiji”[1342] i „Fotografija za 5 minuta”[1343]...
Izrađivao je razglednice Vrnjačke Banje[41], a takođe radio u pomenutom mestu u toku banjske sezone (npr. oko 1913. godine)[1346], [3299]. Delovao kao putujući fotograf u Valjevu[25], Aleksincu[38], Kragujevcu[2663], Ćupriji (npr. oko 1905. godine)[2777], kao i u Šapcu (zajedno sa ortakom Vitrovićem oko 1910. godine)[2659]
Ističe (1913. godine), da izrađuje fotografije na dopisnim kartama[1658]. Za izradu dopisnih karti koristio je fabrički izrađivan materijal[1346], ali i obični foto - papir sa upotrebom odgovarajućeg velikog štambilja[2739]
Za potrebe posla zapošljavao je fotografske pomoćnike[1272] i imao učenike[1758], [1760]
Fotograf - saradnik „Malog žurnala”[2660]. Aktivni i ugledni član strukovnih udruženja[195], [1290] i donator[2084]
Pred sam rat (1941.) živeo na adresi Mladonagoričanska 10 u Beogradu, tada već kao bivši fotograf[51]
Stradao sa celom porodicom u progonu Jevreja od strane Nemaca[11]. Ipak, trebalo bi reći da je fotograf Samuilo R. Pijade (rođ. 2.4.1874.) živeo 1946. godine u Beogradu, na adresi Vojvode Sabestijana 27[2679]. Takođe, izvesni I. Pijade (1926.) objavljuje fotografije u „Ilustrovanom listu”.[3209]
Tehnika
Koristio je ferlauf[1339] i majolik[2678] tehnike, te braon toner[1339], [1345]
Rekvizitorijum
Rekvizitorijum: neutralno tamna[1338] i više različitih oslikanih[1337], [1340], [1343], [1344], [3141], [3299] pozadina, portijera[1345], okrugli stočić sa šarenim stolnjakom[1336], [1339], nekolicina različitih stolica[1337], [1340], [1344], [2093], ograda od brezovih oblica[1338], [1343], [1345], klupa od pruća[3141]...
Karton-podloga označavanje
L. Turkel... / Wien
Hatschek Emil, Budepest
Bečke, ili domaće štamparije bez oznake logotipa u varijanti namenske štampe, suvenir, sečeni karton, kao i foto papir (u formi dopisne karte), sa upotrebom štambilja, suvog žiga i slovnih maski firme
Firma: С. Пијаде[1339], фотограф Пијаде[1346], ФотографскиАтеље„Експрес” С. ПијадеБеоград[1336], Атеље С. Пијаде - Цветни Трг - Београд[2093], С. ПИЈАДЕ БЕОГРАД до новог универзитета[1291]...