Jovan Cvijić (Atelje Kenig)

Vlasnik: Miodrag Milovanović, Id: 1589

Naziv ateljea

Snimnjena u periodu

  • 1900 - 1910

Enterijer / Eksterijer

  • Enterijer

Tehnika

  • Želatinski postupak (od 1871)

Format

  • 108x165 mm (Kabinet)

Oprema

  • Ferlauf

Očuvanost originala

  • pristojno

Lokacija originala

  • Privatna kolekcija

Vrednost originala

povratak na listu ateljea povratak na listu ateljea

Izvor podataka: Fotografi i fotografski ateljei u Srbiji 1860-1918 (period kartonki)
Autor: Miroslav Aleksandrić
Izdavač: FotoMuzej, Beograd; Godina izdanja: 2012

Atelje Kenig

Ime i prezime:

Godina rođenja - smrti:

Period aktivnosti: 1897 - 1935

Lokacija: Beograd, Srbija 

Atelje

  • Beograd[1643] (oko 1897[1021] - 1935.[190], [2056], radili su bez prekida i u toku Prvog svetskog rata[2368]), sedište: 1. Knez Mihajlova br. 12[975], 2. Kralja Milana br. 60[968], 3. Kralja Milana br. 64[970], 4. Kralja Aleksandra br. 8[190], 5. Knez Mihajlova br. 47[666], [1094], 6. Kolarčeva br. 3[2450], 7. Kralja Milana br. 18.[153]


Biografija

  • Atelje Kenig osnovan je za života starog majstora, tako da se može osnovano pretpostaviti da je Leopold osnovač i prvi vlasnik. Danas samo možemo nagađati razloge za to: možda želja da se posao razgrana (dve radnje u isto vreme), bolest pred kraj života...
  • Po svemu sudeći, naslednici radnje, supruga Karolina[412], ili najstarija ćerka Jovanka, udata Todorović[1094], (sin Rudolf je lekar[1093], [2450]), posle smrti majstora nastavaljaju rad ateljea, samostalno, ili što je još verovatnije uz pomoć stručnih poslovođa. Karolina je umrla 1923. godine[412]
  • Porodica Kenig pred Prvi svetski rat živela je u Kralja Milana ulici broj 66[3032]
  • Kao vlasnik fotografskog ateljea „Kenig” oko 1921. godine[666] registrovan je Leopold G. Grihornig[195] (drugi muž ćerke Jovanke)[1094], on je vlasnik i ateljea „Keti” ul. Gundulićev venac br. 11 oko 1923. godine[3183]. Grihornig je bio ugledni međuratni beogradski fotograf[2075], [2083], [2450]
  • Kraljevska porodica Karađorđević, u prvoj deceniji od dolaska u Srbiju, fotografisala se u ovom ateljeu[114]. Mušterije radnje su glumci[190], [832], vojska[978], [1253], [1740], akademici[566], [567], [568], ugledne porodice[2976], [2977]...
  • Objavljivali su snimke na stranicama novina „Ilustrovani mali žurnal”[2845], [2846] i „Ilustrovani list”[3151]
  • Atelje Kenig imao je u ponudi fotografije sa ratnom tematikom[2398]. Postoje indicije da su oni autori fotografije „Bombama (u Prvom svetskom ratu) oštećena zgrada Podoficirske škole na Kalemegdanu”[2800]
  • Izlagali su fotografije - portrete na Balkanskoj izložbi u Londonu 1907[107]
  • U jednom periodu, firma je u isto vreme delovala u dva beogradska lokala i to u Knez Mihajlovoj br. 12  i Kralja Milana br. 60[975], [976], [977]
  • Reklama ateljea (oglas iz 1902. godine): „Prima na fotogr. umnožavanje i uveličavanje svih vrsta slika i portreta u svim veličinama t. j. od vizit - formata pa do prirodne veličine. Naročito se preporučuje Gospodi amaterima radi izazivanja i kopiranja njihovih snimaka”[5]
  • Među prvima su uveli električnu rasvetu, a zatim i različite tehnike i načine opreme fotografija (platinotipija, mat papir...) [190]
  • Prihvataju se terenskog rada[1642], a poslom su pohodili i Kosovo i Metohiju[65]

Atelje Kenig između dva rata izdavao je raglednice (npr. Niške Banje oko 1925.)[256], a ima indicija i o izradi erotskih fotografija (oko 1919.)[801]



Tehnika

  • Koristili su braon toner[1026], ferlauf tehniku[977] i neobične maske[2294]

 



Rekvizitorijum

  • U dugogodišnjem radu koristili su brojni rekvizitarijum: više različitih tepiha[970], [1021], [1025], bogato oslikanih pozadina[967], [1021], [1023], [1024], [3225], stilskih komada nameštaja[969], [1025], [1026], [2380], ukrasne predmete od gipsa, cveće[3296]...


Karton-podloga označavanje

  • Bern. Wachtl, R. Turkel, Leop. Loebenstein , Ceco ... / Wien
  • Domaće (?) štamparije bez oznake logotipa, u varijanti namenske štampe, kao i sečeni karton uz upotrebu suvog žiga i rukom pisane firme

Firma: Атеље Кенига Београд Књ. Михајлова ул[1021], Атеље Кениг Београд КРАЉ МИЛАНА УЛИЦА Бр. 60[967], АТЕЉЕ КЕНИГ БЕОГРАД КРАЉ МИЛАНА УЛИЦА Бр. 64[970], Атеље Кениг (suvi žig)[1022]...


povratak na listu ateljea povratak na listu ateljea

Jovan Cvijić je rođen 11. oktobra (29. septembra po starom kalendaru) 1865. godine u Loznici. Otac mu se zvao Todor Cvijić, po zanimanju trgovac. Majka mu se zvala Marija, rođena Avramović, iz Korenite, sela u oblasti Jadar, što se nalazi blizu manastira Tronoše i Tršića rodnog sela Vuka Karadžića. Osnovnu školu je završio u Loznici, a nižu gimnaziju u Loznici i Šapcu. Višu gimnaziju je završio u Beogradu, u Prvoj beogradskoj gimnaziji.

Po završetku gimnazije, 1884. godine, hteo je da studira medicinu u inostranstvu, međutim loznička opština nije mogla da stipendira njegovo školovanje u inostranstvu. Tada mu je njegov profesor iz šabačke gimnazije Vladimir Karić, predložio da sluša studije geografije na Velikoj školi u Beogradu. Cvijić ga je poslušao i iste godine upisao Prirodno-matematički odsek Velike škole u Beogradu. Ove studije je završio 1888. godine. Jednu školsku godinu 1888/89. je radio kao predavač u Drugoj beogradskoj gimnaziji. Potom je 1889. upisao studije fizičke geografije i geologije na Bečkom univerzitetu kao državni pitomac. Studije u Beču je završio 1892. a već 1893. godine je doktorirao na istom univerzitetu sa tezom „Das Karstphänomen“.

Marta 1893. postao je redovni profesor Filozofskog fakulteta Velike škole u Beogradu. U prvo vreme predavao je fizičku geografiju i etnografiju, a zatim samo geografiju.

Naukom se počeo baviti još kao student Velike škole i tada je nastao njegov rad „Prilog geografskoj terminologiji našoj“, a nastavio kao srednjoškolski profesor i bečki student proučavajući kraške pojave u istočnoj Srbiji, Istri i Jadranskom primorju i na osnovu toga objavio više radova i svoju disertaciju. Čitav život posvetio je proučavanju Srbije i Balkanskog poluostrva, putujući skoro svake godine po Balkanu.

Osim čisto geografskih proučavanja, bavio se i geologijom (geomorfologijom, tektonikom, paleogeografijom, neotektonikom). Njegova monografija o karstu izazvala je veoma povoljne ocene u evropskim naučnim krugovima, a pristupna akademska beseda o strukturi i podeli planina Balkanskog poluostrva na osnovu geološko-tektonske građe proslavila ga je kao prvog južnoslovenskog geotektoničara. I u geografskim delima Cvijić je uvek uključivao geologiju. Dvotomna „Geomorfologija“ ni danas nije izgubila aktuelnost i predstavlja izvanrednu polaznu osnovu u savremenim proučavanjima. Bavio se proučavanjem balkanskih psiholoških tipova.

Prilikom osnivanja Beogradskog univerziteta 1905. bio je među prvih osam redovnih profesora koji su zatim birali ceo ostali nastavni kadar, jer tada su svi profesori i saradnici ukinute Velike škole stavljeni na raspolaganje.

Osnovao je Geografski zavod Filozofskog fakulteta 1893. godine i bio njegov upravnik od osnivanja do 1927. godine. Zajedno sa grupom geografa i prirodnjaka osnovao je Srpsko geografsko društvo 1910. u Beogradu. Bio je predsednik ovog društva od osnivanja do svoje smrti. Bio je dva puta rektor Beogradskog univerziteta 1906/07 i 1919/20.

Postao je naučnik svetskog glasa i dobio je mnoga priznanja. Dopisni član Srpske kraljevske akademije postao je 5. februara 1896, a redovni član 4. februara 1899. Postavljen je ukazom za predsednika Srpske kraljevske akademije, 12. aprila 1921. Na ovom položaju bio je do svoje smrti 1927. godine. Osim toga bio je dopisni član Akademije nauka SSSR, Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Učenog društva Parnasos (Atina), počasni doktor Sorbone i Češkog univerziteta (Prag). Bio je počasni član mnogih geografskih, etnografskih, prirodnjačkih i drugih društava širom sveta (Petrograd, Budimpešta, Bukurešt, ...). Bio je nosilac engleske, francuske i američke medalje za naučne radove.

Preko trideset godina je putovao kroz naše krajeve, što je rezultiralo brojnim radovima i utemeljenjem "antropogeografske škole". Ono što karakteriše njegov naučni rad, jeste uticaj klime i reljefa na građu (morfologiju čoveka, naglašavajući praktično među prvima da je čovek ekosenzibilno biće. Kad se radi o formiranju antropoloških tipova, Cvijić u primarne faktore ubraja socijalnu strukturu, odnosno zanimanje, endogamiju i egzogamiju, kao i migracije. Posebno je naglašeno delovanje geografske sredine na etnopsihološke karakteristike stanovništva. - Osnovnu koncepciju ovakvog stava je dao u radu Antropogeografski problemi Balkanskog poluostrva, što je prošireno u Balkanskom poluostrvu i južnoslovenskim zemljama (Cvijić, J.: Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, II, Beograd 1931.) Ovaj rad je najpre objavljen na francuskom jeziku, a potom 1922. godine znatno proširen i štampan na srpskom jeziku.

Wikipedia

Ako želite da se Vaša fotografija nađe u FotoMuzeju i pomognete rastu i razvoju naše društvene mreže, možete nam je poslati na procenu na E-mail adresu: office@fotomuzej.com. Fotografije koje šaljete moraju biti u JPG formatu veličine do 300kb, za slučaj da ih imate više. Naš stručni tim će u najkraćem roku izvršiti procenu Vaših fotografija i poslati Vam odgovor.

Molimo Vas da sve fotografije koje nam budete poslali sadržajno budu primerene. U protivnom zadržavamo pravo da Vas isključimo iz naše društvene mreže, i zabranimo bilo kakve privilegije na sajtu.