Jovan Cvijić (autor Milan Jovanović)

Vlasnik: Miodrag Milovanović, Id: 1592

Naziv ateljea

Fotograf

  • Milan Jovanović

Snimnjena u periodu

  • 1895 - 1900

Enterijer / Eksterijer

  • Enterijer

Tehnika

  • Želatinski postupak (od 1871)

Format

  • 108x165 mm (Kabinet)

Očuvanost originala

  • oštećeno

Lokacija originala

  • Privatna kolekcija

Vrednost originala

povratak na listu ateljea povratak na listu ateljea

Izvor podataka: Fotografi i fotografski ateljei u Srbiji 1860-1918 (period kartonki)
Autor: Miroslav Aleksandrić
Izdavač: FotoMuzej, Beograd; Godina izdanja: 2012

Atelje Milan S. Jovanović

Ime i prezime: Milan S. Jovanović

Godina rođenja - smrti: 1863 - 1944

Period aktivnosti: 1887 - 1922

Lokacija: Beograd, Srbija 

Atelje

  • Beograd[120], [1403], [1404], [1643] (18872[133] - 1914.[114] i 1915.[1477], kao i 1919[2055] - 1922.[114]), sedište: 1.Obilićev Venac br. 42, 2. Kralj Milanova br. 46[2746], [2952] , odnosno Terazije br. 40.


Biografija

  • Rođen u Vršcu[114]. Otac Stevan, majka Kristina[114]. Fotografsku veštinu uči kod oca, dugogodišnjeg vršačkog fotografa i od nekog bečkog fotografa[114]. Po zahtevu oca Stevana dolazi u Beograd[114]
  • U Beogradu porodica Jovanović živela je u Višegradskoj ulici br. 13[3032], Skenderbegova br. 29a[666]...
  • Atelje Milana Jovanovića ubrzo je postao mesto okupljanja odabrane građanske publike, a njegov vlasnik je bio okružen glumcima, književnicima, slikarima, novinarima[114]... Vodeća je ličnost srpske fotografije na prelomu dva veka, dvorski fotograf, miljenik tri vladara[113]...
  • Na počasnom mestu, u prvoj galeriji, izlagao portrete (članova vladarske porodice) na Balkanskoj izložbi u Londonu 1907. godine[107]. Atelje imao u ponudi fotografije dinastija Obrenović[2356] i Karađorđević[2718]
  • Jovanovićeve fotografije pomenutih dinastija strani putopisci objavljivali su u svojim knjigama[2949], [2950]
  • Fotograf akademika[1550], glumišta[831], književnika[1508], uglednih porodica[2103], [3139], [3187], Kraljeve garde[2261]...
  • Fotografska dela Milana Jovanovića imaju tako pored nesumljive umetničke i ogromnu dokumentarnu vrednost[67]. Nagrađen je zlatnom medaljom 1892. godine na Zanatskoj izložbi u Vranju[114], [2717]
  • Po njegovim fotografijama, Uroš Predić naslikao je portret Đorđa Krstića, a Stevan Todorović portret Ljube Nenadovića[152]. Fotografisao je radove slikara[2479], npr. Stevana Todorovića, Đorđa Krstića i Paje Jovanovića[152], kao i dela Đorđa Jovanovića (maketa spomenika u Kruševcu)[1558] i drugih vajara[1790]
  • Snimao je vedute Beograda[52], izdavao razglednice, a pojedine Jovanovićeve fotografije drugi izdavači su iskoristili kao predložak za štampu razglednica Beograda[167], [947]
  • Fotografisao je panorame Smedereva[3131] i Vranjske Banje[1507], kao i kuću kneza Miloša u Crnući[2316]
  • Fotografije Milana Jovanovića objavljivane su na stranicama novina „Mali žurnal”[2740], „Ilustrovani mali žurnal”[2838], [2839], „Nedelja”[2954], [2955], „Balkanski rat u slici i reči”[2963], „Balkan”[3124], „Ilustrovani Balkan”[3012], „Ilustrovani list”[3073], „Ilustrovana ratna hronika”[3033], „Orao”[3131], „Pijemont”[3277], „Večernje novosti”[3287]...
  • Milan Jovanović je posedovao opremu za snimanja električnim osvetljenjem[2952], ali ju je retko koristio
  • Bavio se i slikarstvom (npr. portret u ulju arhimandrita Teodosija Kovačevića iz 1893.)[2717]. Reklamira se da umetnički izrađuje slike masnim bojama na platnu po svakoj staroj fotografiji[2746]...
  • Neobičan podatak je da 1891. godine boravi u beogradskom hotelu „Panđel”[1923]
  • Atelje je imao učenike (npr. Ristu Marjanovića, u periodu 1901 - 1903.)[1972], dok je kao pomoćnik kod Milana Jovanovića 1892. godine radio Konstatin Vukov[1281], a 1910. godine Gradimir Vulović[1289]...
  • Bio je član i utemeljivač Srpskog fotografskog udruženja[2717]. Za svoj rad dobio je brojna odlikovanja[2717]

Brat slikara Paje, otac arhitekte i vajara Stevana, deda režiserke Soje Jovanović[114]

  • Firma je pružala usluge kopiranja[1551]. U pojedinim periodima rada ateljea, Jovanović je štampao na kartonu - podlozi[1510], [1511], ili utiskivao suvim žigom[250], [2441] godinu nastanka fotografije. Interesantno je da na svojim fotografijama nikada nije isticao adresu ateljea. Izuzetno ponekad telefon br. 157[1514], [1518]
  • Aktivno je učestvovao u Prvom svetskom ratu[114], [2717]. Umro i sahranjen u Beogradu.[114]


Tehnika

  • Koristio je ferlauf[1512], [1513] i majolik[1508], [1509] tehnike i braon toner[1507], [1511]. Izrađivao tabloe[1803], [2287], [2314], [2480], [2959]. Koloriše svoje fotografije[2723]. Atelje je za probrane mušterije imao luksuzni omot od finog papira[2724], [2984]

 



Rekvizitorijum

  • Skoro je nemoguće u ovakvom tekstu pobrojati sav rekvizitorijum iz Jovanovićevog ateljea, npr. beležimo bar sedam različitih pozadina[1510], [1512], [1514], [1515], [1516], [1517], [1519], a ne bi trebalo sumnjati da ih je bilo još
  • Na ponekim fotografijama iz Jovanovićevog ateljea je nekadašnji rekvizitorijum Gantebajna[1549], [1550]


Karton-podloga označavanje

  • Bernhard Wachtl, Lith. K. Krziwanek, Leopold Turkel, Sigm.Bondy, C. E. & Co, Oschmann & Tinter, Turkel & Steiner, R. E. W. ... / Wien
  • Bečke, ili domaće štamparije (bez oznake logotipa) u varijanti namenske štampe i sečeni karton, kao i foto - papir (u formi dopisne karte) sa upotrebom štambilja, suvog žiga i rukom pisanom firmom

Firma: МИЛАН Јовановић дворски фотограф BELGRADE[1512], Милан Јовановић Дворски фотограф њ в краља србије Београд[1519], Милан Јовановић Београд[1550], M. Jovanovitch BELGRADE[1517]...


povratak na listu ateljea povratak na listu ateljea

Jovan Cvijić je rođen 11. oktobra (29. septembra po starom kalendaru) 1865. godine u Loznici. Otac mu se zvao Todor Cvijić, po zanimanju trgovac. Majka mu se zvala Marija, rođena Avramović, iz Korenite, sela u oblasti Jadar, što se nalazi blizu manastira Tronoše i Tršića rodnog sela Vuka Karadžića. Osnovnu školu je završio u Loznici, a nižu gimnaziju u Loznici i Šapcu. Višu gimnaziju je završio u Beogradu, u Prvoj beogradskoj gimnaziji.

Po završetku gimnazije, 1884. godine, hteo je da studira medicinu u inostranstvu, međutim loznička opština nije mogla da stipendira njegovo školovanje u inostranstvu. Tada mu je njegov profesor iz šabačke gimnazije Vladimir Karić, predložio da sluša studije geografije na Velikoj školi u Beogradu. Cvijić ga je poslušao i iste godine upisao Prirodno-matematički odsek Velike škole u Beogradu. Ove studije je završio 1888. godine. Jednu školsku godinu 1888/89. je radio kao predavač u Drugoj beogradskoj gimnaziji. Potom je 1889. upisao studije fizičke geografije i geologije na Bečkom univerzitetu kao državni pitomac. Studije u Beču je završio 1892. a već 1893. godine je doktorirao na istom univerzitetu sa tezom „Das Karstphänomen“.

Marta 1893. postao je redovni profesor Filozofskog fakulteta Velike škole u Beogradu. U prvo vreme predavao je fizičku geografiju i etnografiju, a zatim samo geografiju.

Naukom se počeo baviti još kao student Velike škole i tada je nastao njegov rad „Prilog geografskoj terminologiji našoj“, a nastavio kao srednjoškolski profesor i bečki student proučavajući kraške pojave u istočnoj Srbiji, Istri i Jadranskom primorju i na osnovu toga objavio više radova i svoju disertaciju. Čitav život posvetio je proučavanju Srbije i Balkanskog poluostrva, putujući skoro svake godine po Balkanu.

Osim čisto geografskih proučavanja, bavio se i geologijom (geomorfologijom, tektonikom, paleogeografijom, neotektonikom). Njegova monografija o karstu izazvala je veoma povoljne ocene u evropskim naučnim krugovima, a pristupna akademska beseda o strukturi i podeli planina Balkanskog poluostrva na osnovu geološko-tektonske građe proslavila ga je kao prvog južnoslovenskog geotektoničara. I u geografskim delima Cvijić je uvek uključivao geologiju. Dvotomna „Geomorfologija“ ni danas nije izgubila aktuelnost i predstavlja izvanrednu polaznu osnovu u savremenim proučavanjima. Bavio se proučavanjem balkanskih psiholoških tipova.

Prilikom osnivanja Beogradskog univerziteta 1905. bio je među prvih osam redovnih profesora koji su zatim birali ceo ostali nastavni kadar, jer tada su svi profesori i saradnici ukinute Velike škole stavljeni na raspolaganje.

Osnovao je Geografski zavod Filozofskog fakulteta 1893. godine i bio njegov upravnik od osnivanja do 1927. godine. Zajedno sa grupom geografa i prirodnjaka osnovao je Srpsko geografsko društvo 1910. u Beogradu. Bio je predsednik ovog društva od osnivanja do svoje smrti. Bio je dva puta rektor Beogradskog univerziteta 1906/07 i 1919/20.

Postao je naučnik svetskog glasa i dobio je mnoga priznanja. Dopisni član Srpske kraljevske akademije postao je 5. februara 1896, a redovni član 4. februara 1899. Postavljen je ukazom za predsednika Srpske kraljevske akademije, 12. aprila 1921. Na ovom položaju bio je do svoje smrti 1927. godine. Osim toga bio je dopisni član Akademije nauka SSSR, Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Učenog društva Parnasos (Atina), počasni doktor Sorbone i Češkog univerziteta (Prag). Bio je počasni član mnogih geografskih, etnografskih, prirodnjačkih i drugih društava širom sveta (Petrograd, Budimpešta, Bukurešt, ...). Bio je nosilac engleske, francuske i američke medalje za naučne radove.

Preko trideset godina je putovao kroz naše krajeve, što je rezultiralo brojnim radovima i utemeljenjem "antropogeografske škole". Ono što karakteriše njegov naučni rad, jeste uticaj klime i reljefa na građu (morfologiju čoveka, naglašavajući praktično među prvima da je čovek ekosenzibilno biće. Kad se radi o formiranju antropoloških tipova, Cvijić u primarne faktore ubraja socijalnu strukturu, odnosno zanimanje, endogamiju i egzogamiju, kao i migracije. Posebno je naglašeno delovanje geografske sredine na etnopsihološke karakteristike stanovništva. - Osnovnu koncepciju ovakvog stava je dao u radu Antropogeografski problemi Balkanskog poluostrva, što je prošireno u Balkanskom poluostrvu i južnoslovenskim zemljama (Cvijić, J.: Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, II, Beograd 1931.) Ovaj rad je najpre objavljen na francuskom jeziku, a potom 1922. godine znatno proširen i štampan na srpskom jeziku.

Wikipedia

 

Ako želite da se Vaša fotografija nađe u FotoMuzeju i pomognete rastu i razvoju naše društvene mreže, možete nam je poslati na procenu na E-mail adresu: office@fotomuzej.com. Fotografije koje šaljete moraju biti u JPG formatu veličine do 300kb, za slučaj da ih imate više. Naš stručni tim će u najkraćem roku izvršiti procenu Vaših fotografija i poslati Vam odgovor.

Molimo Vas da sve fotografije koje nam budete poslali sadržajno budu primerene. U protivnom zadržavamo pravo da Vas isključimo iz naše društvene mreže, i zabranimo bilo kakve privilegije na sajtu.