Fotografija u službi istraživanja i topografije

Izvor podataka: Fotografija sažeta istorija
Autor: Alison Gersheim, Helmut Gersheim
Izdavač: Jugoslavija
Godina izdanja: 1973

Fotografija u službi istraživanja i topografije

Fotografija je u porodični krug uvela sva četiri kraja sveta. Pokazala je prizore koji su do tada bili poznati samo preko netačnih opisa putnika ili gravira koje su preuveličavale i na koje se sada, pošto je fotografija otkrila istinu, gledalo sa sumnjom. Koliko su beskrajno daleko od stvarnosti neki od starijih topografskih prikaza vidi se na sl. 75, koja je objavljena u Bankesovom Novom i potpunom sistemu geografije (1790?). Filozofiranje i romantizam sada se zamenjuju periodom fotografskog realizma. Ceo svet je nanovo viđen očima fotografa, koji je činjenički, a često i umetnički, beležio ostatke starih civilizacija, upoznavao ljude sa prirodnim i arhitektonskim lepotama njihovih sopstvenih i drugih zemalja, sa domaćim životom, navikama i nošnjom drugih naroda. „Imamo preimućstvo da ih gledamo kraj kamina kod kuće”, pisao je Claudet 1860. godine „ne izlažući se zamoru, lišavanju i opasnostima smelih i preduzimljivih umetnika koji su, radi našeg zadovoljstva i pouke, prešli zemlje i mora, reke i doline, peli se na stenje i planine sa svojim teškim i glomaznim fotografskim prtljagom.

74. ALOIS LOCHERER. PREVOZ DŽINOVSKE STATUE „BAVARIJA” OD LIVNICE DO NJENOG SADASNJEG MESTA U MÜNCHENU. KALOTIPIJA, 1850.

74. ALOIS LOCHERER. PREVOZ DŽINOVSKE STATUE „BAVARIJA” OD LIVNICE DO NJENOG SADASNJEG MESTA U MÜNCHENU. KALOTIPIJA, 1850.

Ilustrovane knjige o Yucatanu Johna Lloyda Stephensa (1843) inspirisale su Désiré Charnaya, francuskog učitelja iz New Orleansa, da u istom kraju Meksika 1857-1858. godine fotografiše gotovo nepristupačne arheološke ruševine stare civilizacije Maja, koju su oko 1500. god. razorili španski osvajači. Gusta tropska džungla i gradanski rat su dovoljno teška iskušenja za fotografa, ali verovatno manje zastrašujuća od noćne posete jaguara mračnom šatoru baš kada je Charnay počeo da razvija! U njegovom Album fotografico Mexicano, koji se pojavio u Meksiku 1860. godine, bilo je 25 fotografija veličine 33 * 43cm.

Istovremeno kad i Charnay, Paul de Rosti, mađarski politički izgnanik posle 1848. godine, snimio je u istoj oblasti odlične fotografije koje je objavio po povratku u Budimpeštu 1861. godine.

Francis Frith snimio je svoje najlepše slike tokom tri putovanja u Egipat, Palestinu i Siriju izmedu 1856. i 1860. godine. Na trećem putovanju ovaj engleski putnik otišao je uz Nil dalje nego ijedan fotograf

75. EGIPATSKE PIRAMIDE. GRAVIRA IZ BANKESOVOG „NOVOG I POTPUNOG SISTEMA GEOGRAFIJE”

75. EGIPATSKE PIRAMIDE. GRAVIRA IZ BANKESOVOG „NOVOG I POTPUNOG SISTEMA GEOGRAFIJE” (1790?) KOPIRANA JE, SA NEZNATNIM IZMENAMA, IZ „BESCHREIHUNG AFRIKAS” (OPIS AFRIKE) O. DAPPERA, 1670.

pre njega, došavši na konju i kamili do iza petog katarakta na oko 1500 milja od delte Nila. Napraviti ove fotografije, od kojih su neke bile dimenzija 40 * 51 cm, predstavljalo je podvig izdržljivosti, pošto je temperatura u zamračenom šatoru ponekad dostizala 54°C, dok su muve i pesak sve to još više otežavali. Frithove fotografije su i umetnički i tehnički iznad fotografija Maxime Du Campa (sl. 76), i on ih je koristio u velikom broju publikacija. Kasnije je veoma mnogo putovao po Britaniji i Evropi i postao najveći izdavač topografskih slika u Evropi.

Francis Bedford je najpoznatiji po fotografijama koje je snimio 1862. godine prilikom jednog putovanja po Bliskom istoku na kojem je po naređenju kraljice Viktorije pratio mladog princa od Velsa.

76. FRANCIS FRITH. PIRAMIDE DAHŠURA, EGIPAT, 1858.  77. WILLIAM ENGLAND. BLONDIN PRELAZI PREKO NIJAGARE. 1859.

76. FRANCIS FRITH. PIRAMIDE DAHŠURA, EGIPAT, 1858.

77. WILLIAM ENGLAND. BLONDIN PRELAZI PREKO NIJAGARE. 1859.

Kao glavni fotograf Londonskog stereoskopskog društva, William England snima 1850-tih godina hiljade slika u mnogim zemljama (sl. 77) za stereoskop - televiziju viktorijanske porodice. Pošto se osamostalio 1863. godine, England se specijalizovao za alpske pejzaže na kojima je radio do kraja života.

78. LOUIS I AUGUSTE BISSON. MONT BLANC I MER DE GLACE. 1860.

78. LOUIS I AUGUSTE BISSON. MONT BLANC I MER DE GLACE. 1860.

Alpi su prirodno privlačili mnoge fotografe, uključujući Ruskina koji je 1849. dagerotipijom snimao Materhorn. Mnogi od njih uglavnom su proizvodili slike za stereoskop, koje su turisti kupovali kao što danas kupuju razglednice. Dok su francuski fotografi J.A. i C.M. Ferrier i Adolphe Braun radili odlične stvari u tom formatu, Louis i Auguste Bisson s pravom su se proslavili po svojim izvanrednim pejzažima visokih Alpa, kao i snimcima arhitekture u Francuskoj i Italiji. 1860. godine brači Bisson naredeno je da prate Napoleona III i caricu Eugeniju na ekspediciji uspona na Chamonix u Savojskim Alpima (sl. 78). Jula naredne godine Auguste Bisson postaje prvi fotograf koji je snimao sa vrha Mont Blanca, najviše planine u Evropi (4.807 m). Za nošenje opreme bilo je potrebno dvadeset pet nosača a zbog nepovoljnih vremenskih uslova uspon je trajao tri dana. Za ispiranje ploča morao se topiti sneg nad slabim plamenom uljanih lampi koje su na toj visini jedva gorele. Bisson je uspeo da snimi tri negativa na vrhu, i povratak grupe slavio se u Chamonixu vatrometom i topovskim salvama.

Aimé Civiale imao je drugačije ciljeve. Od 1859. on tokom deset godina sa velikom tačnošču beleži ceo venac Alpa sa geološke tačke gledišta, i to 1882. godine objavljuje kao četrdeset jednu panoramu.

Dok su fotografi Alpa retko bivali izvan svojih boravišta duže od dva dana, i obično su preko noći mogli da nadu sklonište u planinskoj kući, oni koji su fotografisali u udaljenijim oblastima imali su prirodno da se bore sa još večim teškočama.

Philip H. Egerton, zamenik izaslanika za Kangru, u svom Dnevniku putovanja kroz Spiti do granice kineskog Tibeta (1864) opisuje tegobno tromesečno putovanje leta prethodne godine koje je preduzeto u cilju ispitivanja alternativnog puta za trgovinu vunom (shawl-wool), i prilikom koga je snimio prve fotografije glečera Shigri i života domorodaca Spitija. Iste godine Samuel Bourne, engleski profesionalni fotograf u Simli, preduzima desetonedeljno putovanje po Himalajima. Za tim putovanjem sledilo je još nekoliko ekspedicija, od kojih je jedna trajala devet meseci, dok je šezdeset kulija nosilo opremu i ostali prtljag. Bourne je 1868. napravio tri eksponiranja na Manirung Passu na 5.670 m, što je najveća visina na kojoj je ikada snimljena fotografija uz primenu postupka sa vlažnim kolodijumom. Kroz hiljade lepih fotografija Bourne je po prvi put upoznao evropsku publiku sa lepotama Indije (sl. 79).

79. SAMUEL BOURNE. REKA SCINDE, 1864.

79. SAMUEL BOURNE. REKA SCINDE, 1864. 

John Thomson, škotski istraživač i fotograf koji je deset godina proveo na Dalekom istoku, objavljuje 1860-tih i početkom sedamdesetih godina značajna topografska i etnografska dela o Kini, Sijamu i Kambodži.

U Americi izvanredna dela stvara fotograf iz San Franciska Carleton E. Watkins, čiji su divni pejzaži Yosemitske doline, veličine 53 * 40 cm (sl. 80) znatno uzbudili Svetsku izložbu u Parizu 1867. godine. Iste godine prvi put se spominje fotografska aktivnost Eadwearda Muybridgea u vezi sa velikim fotografijama pejzaža iz te iste oblasti. Verovatno su ti pejzaži mogli biti snimljeni za Watkinsa, od koga se Muybridge naučio fotografiji i sa kojim je jedno vreme bio ortak. 1868. godine radio je na Aljasci na jednom zvaničnom premeravanju zemlje koje je dovelo do njegovog naimenovanja za glavnog fotografa vlade SAD. Tokom 1870-tih godina Muybridge je snimio stotine pejzaža za Centralnu i južnu pacifičku železnicu i za Pacifičku poštansku parobrodsku kompaniju, ali je fotografiju pejzaža napustio kada je započeo temeljno proučavanje kretanja životinja po čemu se danas uglavnom pamti.

80. CARLETON E. WATKINS. WASHINGTONOV STUB, YOSEMITE, 1867.81. TIMOTHY O’SULLIVAN. KANJON CHELLE, 1873.

80. CARLETON E. WATKINS. WASHINGTONOV STUB, YOSEMITE, 1867.

81. TIMOTHY O’SULLIVAN. KANJON CHELLE, 1873.

Jedan od najčuvenijih fotografa američkog Zapada bio je William Henry Jackson. Od 1870. do 1877. godine Jackson je bio uključen u osam vladinih geoloških ispitivanja, i jedan kanjon i jedno jezero nazvani su njegovim imenom. Neke od njegovih fotografija Yellowstonske oblasti, koje su uručene svim članovima Predstavničkog doma i Senata, poslužile su u donošenju zakona Kongresa (1872) o proglašenju ovog područja za prvi Nacionalni park.

Timothy H. O’Sullivan, istaknuti fotograf za vreme američkog gradanskog rata (gotovo polovina fotografija u Gardnerovom fotografskom ratnom bloku za skiciranje je njegova) učestvovao je u vladinom premeravanju 40. paralele 1867-1869, a 1870. godine u jednoj ekspediciji za ispitivanje mogućnosti prokopavanja kanala za prolaz brodova kroz Panamsku prevlaku. Prilikom sledećih ekspedicija O’Sullivan je fotografisao kanjone reke Kolorado, i u Arizoni, gde je stvorio jednu od svojih najlepših slika, Canyon de Chelle (sl. 81).

Vittorio Sella kombinuje fotografiju sa alpinizmom, kao i njegov otac Giuseppe Sella, koji je napisao prvi opšti priručnik o fotografiji, štampan u Italiji. Počev od 1880. godine njegovi poduhvati na Alpima, Kavkazu, Aljasci (1897), u Ekvatorijalnoj Africi („Mesečeve planine”) (1906) i na Himalajima (1909), uglavnom u svojstvu zvaničnog fotografa na ekspedicijama vojvode od Abbruzza, proslavili su Selline fotografije širom sveta. Mnogi od tih uspona predstavljali su rekorde u visini. Sella, naravno, u to vreme već više nije morao da se bori sa velikim teškoćama vlažnog kolodijuma.

82. HERBERT PONTING.„TERRA NOVA” NA ANTARKTIKU, 1912.

82. HERBERT PONTING.„TERRA NOVA” NA ANTARKTIKU, 1912.

Sa druge i poslednje ekspedicije kapetana Scotta na Južni pol (1910-1912) Herbert Ponting, koji je išao kao zvanični fotograf, donosi izvanredan fotografski prikaz ekspedicije i antarktičkog pejzaža (sl. 82). Slični sjajni dokumenti koje je napravio kapetan Frank Hurley, Australijanac, na ništa manje od pet ekspedicija na Antarktik, zahtevali su veliku dovitljivost. Drobljenje broda Endurance među ledenim santama i spasavanje grupe šest meseci kasnije, prilikom druge ekspedicije na Antarktik ser Ernesta Shackletona 1914-1916. godine, Hurley je zabeležio slikama koje se odlikuju snažnom dramatikom. Te slike izražavaju pretrpljene teškoće bolje od reči.