Najraniji pokušaji fotografije

Izvor podataka: Fotografija sažeta istorija
Autor: Alison Gersheim, Helmut Gersheim
Izdavač: Jugoslavija
Godina izdanja: 1973

Pronalazak fotografije

 

 

PRVI POKUŠAJI FOTOGRAFIJE

 

Prvi koji su pokušali da slike camere obscure fiksiraju hemijskim sredstvima bili su braća Joseph Nicéphore i Claude Niépce, prvi oficir u francuskoj armiji, drugi u mornarici, dok su bili stacionirani u Cagliariju, glavnom gradu Sardinije, 1793. godine. Ništa nije poznato osim činjenice da su zajedno vršili neke eksperimente, koji se spominju u jednom pismu Nicéphora Claudu 16. septembra 1824. godine.

Krajem osamnaestog stoleća Thomas Wedgwood, sin grnčara Josiaha Wedgwooda, prirodnjak amater, došao je samostalno na istu ideju. Tomu Wedgwoodu bila je poznata camera obscura koju su upotrebljavali pri skiciranju velikih seoskih kuća za ukrašavanje servisa za ručavanje i čaj koji su se proizvodili u keramičkoj radionici Etruria. O osetljivosti srebro-nitrata saznao je od svog tutora Alexandera Chisholma, nekadašnjeg hemičara-pomoćnika dr. Williama Lewisa, prve osobe u Engleskoj koja je objavila (1763) Schulzeova ispitivanja.

Wedgwoodove pokušaje na fotografiji objavio je njegov prijatelj (ser) Humphry Davy u Journal of the Royal Institution,*41 u Londonu, juna meseca 1902. godine. Wedgwoodov glavni cilj bio je da fiksira slike camere obscure na srebro-nitratu, ali to nije uspeo da učini „za neko umereno vreme” - ne navodeći šta on smatra umerenim. I Wedgwood i Davy su uspeli da naprave kopije listova, krila insekata, i u ono vreme pomodne slike na staklu, jednostavnim postavljanjem tih predmeta na hartiju ili belu kožu obrađenu srebro-nitratom, ili srebro-hloridom za koji je Davy nalazio da je osetljiviji na svetlost. Davy je pravio i fotomikrografije. Međutim, slike su bile nefiksirane i mogle su se gledati samo pri svetlosti sveće, inače bi čitave potamnele. Zapanjuje da je tako istaknut naučnik kao šio je bio Humphry Davy, koji je poznavao Scheeleove eksperimente, prevideo tvrđenje ovoga da amonijak rastvara srebro-hlorid bez uticaja svetlosti, i da se stoga mogao koristiti za fiksiranje slike.

Kasnijim eksperimentatorima ostavljeno je da završe pronalazak fotografije čije je temelje postavio Thomas Wedgwood, ali njemu pripada čast da je bio prvi čovek koji je demonstrirao mogućnosti fotografije - posle Schulzea veliki korak napred.

Godine 1813, osam godina posle Wedgwoodove rane smrti, Nicéphore Niépce (sl. 10), koji sada živi povučeno na svom seoskom imanju Gras blizu Chalon-sur-Saone, oživeo je svoju nekadašnju ambiciju interesovanjem za litografiju, koja je te godine počinjala da biva popularna u Francuskoi. Nevičan umetnosti Niépce je pokušavao da slike dobije fotohemijskim metodama. Gravire, koje su pomoću voska učinjene providnim, polagao je na litografske kamenove prevučene nekim lakom neodređenog sastava osetljivim na svetlost i izlagao ih sunčevoj svetlosti. Odatle je napredovao do pokušaja da fiksira slike camere obscure, aprila 1816. godine. Uspeo je da snimi slike dvorišta svoje

9. NICÉPHORE NIÉPCA. HELIOGRAFIJA KARDINALA D AMEOISEA, 1826-1827

9. NICÉPHORE NIÉPCA. HELIOGRAFIJA KARDINALA D AMEOISEA, 1826-1827


(ilustracija) 10 NICÉPHORE NIÉPCE. OLOVKA I LAVIRUNG. PORTRET OD C. LAGUICHEA, OKO 1795.

kuće na hartiji obrađenoj srebro-hloridom, ali samo delimično fiksiranoj azotnom kiselinom. Kako su delovi koji su u stvarnosti bili svetli na fotografijama ispali tamni - to su bili negativi - Niepce je pokušao da napravi otisak kroz jednu od njih, i mada nije uspeo da napravi kopiju pozitiva, svojim saznanjem o ovoj mogućnosti predvideo je Talbotova otkrića.

11. J.E. MAYALL. DAGEROTIPIJA L.J.M. DAGUERREA, 1846.

11. J.E. MAYALL. DAGEROTIPIJA L.J.M. DAGUERREA, 1846.

Tokom mnogo godina Niépce je eksperimentisao sa različitim materijalima osetljivim na svetlost, i konačno se okrenuo supstancama koje je pominjao Senebier - koje pod uticajem sunčeve svetlosti očvršćavaju umesto da tamne. Jula 1822. godine napravio je prvu uspelu foto-kopiju jedne gravire na bakarnoj ploči, postavivši je na staklenu ploču prevučenu bitumenom iz Judeje, vrstom asfalta koja se koristi u graviranju zbog svoje otpornosti na nagrizajuće tečnosti. Sledećih godina Niepce je kopirao nekoliko gravira postavljanjem na metalne ploče (obično od cinka ili legure kalaja i olova) umesto na staklo, jer je nameravao da kiselinom napravi klišea i da zatim sa njih štampa. Najbolji je portret Kardinala d Amboisea (sl. 9), koji je Niepce napravio 1826, a štampao ga pariski graver Lemaître februara naredne godine.