Ratna reportaža

Izvor podataka: Fotografija sažeta istorija
Autor: Alison Gersheim, Helmut Gersheim
Izdavač: Jugoslavija
Godina izdanja: 1973









Ratna reportaža

 

Mada je scene rata između Sjedinjenih Država i Meksika, 1846-1848, opsade Rima 1849. godine, kao i drugih istorijskih događaja na početku Risorgimenta fotografija zabeležila pojedinačnim slikama, prvu opširnu ratnu reportažu napravili su Roger Fenton i James Robertson o opsadi Sevastopolja za vreme krimskog rata. Početne faze neprijateljstava na Balcanu zabeležio je Karl Baptist de Szathmari, amater iz Bukurešta, čije fotografije na žalost nisu sačuvane.

117. ROGER FENTON. KRIMSKI RAT, LUKA BALAKLAVA, 1855.  118. ROGER FENTON. KRIMSKI RAT, KANTINJERKA I RANJENIK, 1855.

117. ROGER FENTON. KRIMSKI RAT, LUKA BALAKLAVA, 1855.

118. ROGER FENTON. KRIMSKI RAT, KANTINJERKA I RANJENIK, 1855.

360 fotografija krimskog rata koje je Roger Fenton snimio 1855. godine nisu baš mnogo ratne po današnjim standardima (sl. 117), ali to se objašnjava dvostrukom svrhom poduhvata: prodavati slike publici koja bi se grozila strašnih slika, i pružiti ubedljiv dokaz o dobrom stanju trupa posle katastrofa prethodne zime koje su prouzrokovale pad vlade. I pored nedostatka akcije, ove fotografije daju daleko ubedljiviju sliku života na frontu nego široke scene Williama Simpsona koje je Colnaghi štampao kao litografije.

Fotografska kola (sl. 30) predstavljala su upadljivu metu i u nekoliko mahova navukla su na sebe vatru ruskih baterija. Vrućina na Krimu je krajnje otežavala rad. Eksponiranje je bilo 10-15 sekundi, ali Fenton je bio veoma vešt u prirodnom postavljanju grupa tako da se dobijao utisak da su trenutno snimljene (sl. 118).

119. JAMES ROBERTSON. KRIMSKI RAT, UNUTRAŠNJOST REDANA PO POVLACENJU RUSA, SEPTEMRAR 1855.120. TIMOTHY H. O’SULLIVAN. „ŽETVA SMRTI”. BOJIŠTE KOD GETTYSBURGA. JUL 1863.

119. JAMES ROBERTSON. KRIMSKI RAT, UNUTRAŠNJOST REDANA PO POVLACENJU RUSA, SEPTEMRAR 1855.

120. TIMOTHY H. O’SULLIVAN. „ŽETVA SMRTI”. BOJIŠTE KOD GETTYSBURGA. JUL 1863.

Fenton je krajem juna morao da napusti naizgled beskonačnu opsadu Sevastopolja, ali je James Robertson, glavni graver imperijalne kovnice u Istambulu, reportažu o ovom besmislenom ratovanju završio fotografijama engleskih i francuskih rovova, razrušenih ruskih tvrđava (sl. 119), i ruševina bombardovanog grada odmah po povlačenju Rusa 8-9. septembra 1855. godine.

Dve godine kasnije Robertson je napravio dragocenu dokumentaciju scena indijske pobune u saradnji sa svojim partnerom A. Beatom, koji je posle toga snimio užasne slike opijumskog rata u Kini 1860. godine.

Austro-sardinijski konflikt 1859. godine u kojem je Napoleon III zaratio kao saveznik Viktora Emanuela II, pratio je izvestan broj fotografa uključujući Luigi Sacchia, Berardyja i Ferriere, oca i sina, čije su stereoskopske slike pokazivale ne samo logorski život, već i po prvi put užase rata koje je Fenton namerno izbegavao.

Mathew B. Brady se danas pamti i ceni kao organizator fotografske dokumentacije iz američkog građanskog rata. Verujući da je „kamera oko istorije”, Brady je ostavio svojim službenicima da se staraju o njegovim unosnim ateljeima za portret u New Yorku i Washingtonu, i sa osobljem od devetnaest fotografa pokrivao gotovo sva ratna poprišta. Mnoge od najlepših slika snimili su Alexander Gardner, Bradyjev bivši upravnik ateljea u Washingtonu, Timothy H. O’Sullivan (sl. 120) i ostali članovi grupe, dok se samo srazmerno mali broj može pripisati lično Bradyju. Ipak, bez njegovog dalekovidog plana rat na strani Severa sasvim je mogao da ostane i nezabeležen, jer se federalna vlada nije interesovala za poduhvat ni pre ni posle događaja. Danas fotografije iz gradanskog rata spadaju u najdragocenije i najviše objavljivane istorijske dokumente Amerike.

Prilikom napada Pruske i Austrije na Dansku 1864. godine odlične fotografije snimili su Friedrich Brandt, fotograf iz Flensburga, kao i Heinrich Graf i Adolph Halwas iz Berlina.

Imena francuskih i nemačkih fotografa u francukko-pruskom ratu nisu poznata (sl. 121), osim Disdérija, koji je fotografisao ruševine

121. FRANCUSKO-PRUSKI RAT, NEMACKI TRUPNI VOZ DIGNUT U VAZDUH OD STRANE FRANCUZA BLIZU MÉZIÉRESA, AVGUST 1870.122. USTANAK PARISKE KOMUNE, OBOREN STUB VENDOME, 16. MAJ 1871. ČOVEK SA BRADOM U DRUGOM REDU JE GUSTAVE COURBET

121. FRANCUSKO-PRUSKI RAT, NEMACKI TRUPNI VOZ DIGNUT U VAZDUH OD STRANE FRANCUZA BLIZU MÉZIÉRESA, AVGUST 1870.

122. USTANAK PARISKE KOMUNE, OBOREN STUB VENDOME, 16. MAJ 1871. ČOVEK SA BRADOM U DRUGOM REDU JE GUSTAVE COURBET

St. Clouda. Isto je i sa pustošenjem Pariza za vreme opsade i ustanka koji je počeo obaranjem stuba Vendôme i statue Napoleona I 16. maja 1871. godine (sl. 122). Kao ilustracije nehumanosti čoveka prema čoveku, „Žetva smrti” posle bitke kod Gettysburga (sl. 120) i neidentifikovani komunari u mrtvačkim kovčezima isto su tako nezaboravni kao i slike Sharpevillea iz nedavne prošlosti (sl. 227).

Za vreme opsade Pariza prvi put su se koristile mini fotografije u praktične svrhe. Veoma umanjene poruke štampale su se fotografski na kolodijumskim opnicama, uvijale kao cevčice i pričvršćivale na repove golubova pismonoša koji su bili doneti balonom iz prestonice do sedišta delegatske vlade. Pošto bi prispele u Pariz poruke su se projektovale laternom magicom (sl. 123), činovnici su ih prepisivali, a zatim su se razdeljivale. To je bila neka vrsta prethodnika aerografske pošte u II svetskom ratu.

123. PREPISIVANJE DEPEŠA DOBIJENIH GOLUBIJOM POŠTOM ZA VREME OPSADE PARIZA, 1870-1871.124. REINHOLD THIELE. BURSKI RAT, ISPALJIVANJE „JOE CHAMBERLAINA” NA MAGERS-FONTEIN, 1899 .

123. PREPISIVANJE DEPEŠA DOBIJENIH GOLUBIJOM POŠTOM ZA VREME OPSADE PARIZA, 1870-1871.

124. REINHOLD THIELE. BURSKI RAT, ISPALJIVANJE „JOE CHAMBERLAINA” NA MAGERS-FONTEIN, 1899 .

Žive stereografije snimljene su za vreme burskog rata (1899-1902) za njujorške izdavače stereoskopskih slika Underwood and Underwood.

Nije bilo zvaničnih fotografa priključenih vojsci, ali zahvaljujući privatnom preduzeću kao šio je bio list The Daily Graphic, koji je poslao svog službenog fotografa Reinholda Thielea i druge koji su radili na strani Bura, dokumentacija o južnoafričkom ratu bila je veoma obimna (sl. 124). To je bio prvi rat koji su pratili filmski snimatelji, čiji su se filmski žurnali prikazivali u londonskim mjuzik-holovima kao deo večernjeg programa.

Prirodno, fotografija je beležila i mirnije istorijske dogadaje u zemlji i inostranstvu, mada do 1899. godine nisu postojale foto-agencije, i glavno obeštećenje za svoj trud fotografi su dobijali prodajom kopija publici. Fotografije su se ponekad kopirale kao drvorezi u novinama, ali fotomehanička reprodukcija u štampi ušla je postepeno u upotrebu tek početkom dvadesetog veka, uprkos činjenici da su Stephen H. Horgan iz New Yorka i Georg Meisenbach iz Munchena izumeli praktične metode polutonskog štampanja 1880, odnosno 1882. godine.